Obećaj mi, moja ludo,
da nećeš bez mene u život
jer korak je svaki lak
kada koračam s tobom.
Obećaj mi, moje čudo,
da nećeš ispasti skot
jer čovjek nije jak
kada je preplavljen bolom.
ZAGRLJENA U LJUBAV ili zapis srca Mire Borovčanin
Ne znam da li je naslov prve objavljene
zbirke “Možda sam zbog tebe pjesnik postala“ odgovor na pitanje zašto
Mira Borovčanin piše, ali jedno je sigurno, odlično to radi, a i u svoju
poeziju unosi znanja iz psihologije koju je studirajući usavršila.
Ko ti je
dopustio da se otrgneš željama
i
propadneš tu, između jave i sna,
pravo u
međuprostor,
iz kojeg
te ne mogu vratiti nazad u svoje oko?
Njena poezija je rasla sa njom, jer kao
dete, osetila je potrebu da svoje poetske niti, isplete u čipku reči, da ih
urimuje nenametljivom rimom, da peva jednako kao što to radi slavuj u lugu...
Uzeću sve što želim da imam
i biću sve što želim da budem,
ali sada znam šta treba da sanjam –
ono što mogu i na javi da stignem.
Zbirka nosi naziv „ZAGRLJAJ LJUBAVI“, ali
nije ni čudo, kad su stihovi protkani onim neponovljivim osećanjima deljenja na
jedno, a poznato je da je zagrljaj lekovitiji od svakog leka koji može da
propiše lekar te tako čitanjem njenih stihova, duša dobija svoju dozu
istinitosti koja joj je potrebna da bi jača mogla dalje...
Želim da se vinem u svoj duh
i da ispustim tijelo kraj tvojega tijela,
jer bila bih srećna u zagrljaju tvoje
duše.
Šta znači reč voleti? Da li je ona određena
vremenskim odrednicama ili je to ipak rečni sliv koji u sebe uliva pritoke,
utapa se u ušćima životnih reka i tako nastavlja dalje, odolevajući porazima
koje koritu prete da prelivanjem ponekad naruše sami tok postojanja.
Sanjaću onu istu rijeku koja teče,
žureći da osvari snove
i pružiću ruku
iako možda neću moći
da dodirnem njenu pjesmu,
u trenutku kad me druga pjesma zove.
Da
li ona sanjajući piše, pokušala sam otkriti kroz njene stihove, nisam uspela,
jer je jednako slikovita u opisima sna i jave, ona i reči koje izlaze iz nje,
postaju bezgranični prostor
koji lakonogim snhvaticama idu uvek za korak
dalje ka darovima Božijim.
Opet te sanjam.
Sreća se nikad ne mjeri ni osmijesima ni riječima,
već darovima Božijim. Imam te!
Jedna od meni najdražih pesama je pesma „
SAN“ objavljena u „MILI
DUELI“ zajedničkoj međunarodnoj zbirci poezije, jer baš preko ovog takmičenja
imala sam priliku upoznati Miru i njene devojačke stihove, koji su već tad
odavali zrelog pesnika vrednog pažnje i pružene ruke podrške.
Ja ti još uvijek čujem glas,
još uvijek me možeš njime taći,
mi smo se uželjeli nas,
krenuli smo, ali se ne možemo naći.
Zašto me nisi stvorio jaču,
ovako će suze morati teći,
i same suze za tobom plaču,
a ja bih htjela kraj tebe leći?
Čast mi je što imam priliku ispred
Udruženja balkanskih umetnika objaviti ovu njenu elektronsku knjigu, ali i
podržati je kao ambasador poezije "SCUOLA DI POESIA" - "SCHOOL
OF POETRY" koju je osnovao Silvano Cavaliere Bortolazzi, kandidat za
Nobelovu nagradu i izjaviti da je knjiga urađena u saglasnosti navedenih
organizacija i autora, a samim tim njena poezija dobija i međunarodni značaj,
koji ona i zaslužuje, ali o tome prosudite sami i dozvolite joj da nam pruži
tako željeni „ZAGRLJAJ LJUBAVI“.
Dobrota je staza
kojom trebamo ići,
kada nas ljubav vodi i vjeru ćemo stići.
Dijana Uherek
Stevanović
